Naši primarni ciljevi:

1.  Zaštita  i repopulacija autohtonih vrsta salmonidnih voda

 Prilagođavanje načina ribolova svetskim standardima i nalaženje zakonske osnove za njihovo sprovođenje

Osnovni razlozi dramatičnog smanjenja brojnosti mladice, lipljana i potočne pastrmke povezani sa ribolovom, su krivolov i pecanje na načine koji se u ribolovački razvijenim zemljama odavno ne primenjuju. Kod nas, glavne probleme predstavljaju dozvoljen ribolov mladice u noćnim satima preko leta, kada se najaktivnije hrani, što ribolovci koriste i odnose ogromne količine ribe, kao i ribolov lipljana i pastrmke pomoću tirolskog drvceta i vaser kugle, rekvizita kojima je moguće za kratko vreme desetkovati ove atraktivne sportske ribe, a istovremeno su iz etičkih razloga nespojivi sa sportskim ribolovom i ribolovnim turizmom na salmonidnim vodama.

Rešenje je u regulisanju navedenih načina ribolova donošenjem novih uredbi, tj. prihvatanje svetskih standarda, koji omogućavaju uspešnu koegzistenciju ekonomije i ekologije. Istovremeno je potrebno stvoriti uslove za poboljšanje rada ribočuvarskih službi i njihovu bolju saradnju sa organima MUP-a, radi lakšeg sankcionisanja i suzbijanja nelegalnih načina ribolova.

 Šta dobijamo?

Smanjene troškova poribljavanja, a istovremeno ribom bogatije i u turističkom i sportskoribolovnom smislu atraktivnije salmonidne vode.

Formiranje repro-centra za mrest ugroženih salmonidnih i genetski čistih vrsta –  mladice, lipljana i potočne pastrmke

Mladica je najveći i najređi salmonid na planeti. Jedna smo od malobrojnih država čije vode nastanjuje. Osim nje, veliki ribolovno-turistički potencijal predstavljaju još dve autohtone vrste – lipljan i potočna pastrmka. Na žalost, sve tri vrste su nekontrolisanim izlovom dovedene skoro do ruba istrebljenja.

Pored stalne i efikasne zaštite, koja je najvažnija, formiranje repro-centra je drugi neophodan faktor za vraćanje brojnosti ovih riba na normalan nivo. Tehnologija, volja i stručni kadrovi postoje, samo ih treba povezati.

 Šta dobijamo?

Mogućnost da ribolovcu – turisti ponudimo dolazak na reke pune riba i to adekvatno naplatimo; dobit od prodaje i izvoza za proizvođače mlađi, koji se budu bavili mrestom autohtonih vrsta, a kasnije eventualno i proizvodnjom odraslih jedinki u konzumne svrhe.

Problem hiperpopulacije kormorana

Veliki kormoran, koji nije naša autohtona ptica, živi u vrlo brojnim kolonijama. Za godinu dana pojede ili teško povredi oko 250 kilograma ribe, svoje jedine hrane. Zato je veoma štetan faktor ekosistema, a pogotovo manjih voda.

Rešenje je u promeni zakonske regulative, a potom u koordiniranim akcijama lovačkih i ribolovačkih udruženja, na svođenju populacije na podnošljiv nivo.

 Šta dobijamo?

Nestankom svake kolonije od 100 velikih kormorana sačuvaćemo 25 tona ribe godišnje, smanjiti troškove pribljavanja i tako doći do novca koji ćemo utrošiti u druge svrhe.

Regulisanje eksploatacije šljunka

Nekontrolisana ekploatacija šljunka katastrofalno utiče na riblja staništa i plodišta. Vađenjem šljunka se uništavaju sve malobrojnija mrestilišta riba, kao i flora i fauna dna uopšte. Rešenje je u donošenju zakona i obavezujućih planova, kojima će državni organi odrediti mesta na kojima je vađenje šljunka dozvoljeno, kao i kvote za svaku pojedinačnu lokaciju, vodeći pri tom računa o eko-sistemu i njegovom vraćanju u izvorno stanje, nakon okončanja eksploatacije.

 Šta dobijamo?

Prirodan izgled rečnih korita, više riblje mlađi, kao i hrane za nju i sitnu ribu uopšte; povećani prihod države i lokalne zajednice, od naknada za vađenje šljunka.